36
GODINA
Sve se zakotrljalo tekstom u časopisu Danas o lošem položaju znanosti i znanstvenika pod naslovom „Ni cipela ni Plutarha“, što je potaklo asistente i mlađe istraživače na osnivanje novog sindikata.
Okupljanjem znanstvene zajednice Sindikat je osnovan 11. siječnja 1990. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Za prvog predsjednika izabran je Vilim Ribić.
26. travnja 1990.
Nismo odugovlačili i u prvim mjesecima postojanja organizirali smo prvi jednodnevni štrajk u znanosti i visokom obrazovanju. Bio je izraz nezadovoljstva stanjem u sustavu i imao je snažan odaziv, uz široku potporu javnosti.
U to vrijeme plaće asistenata iznosile su oko 200 DEM, manje od plaća čistačica ne u bilo kojem SIZ-u, nego u SIZ-u u znanosti.
Sindikat je već po osnutku prepoznao važnost međunarodne suradnje. Već 1991. učlanili smo se u Education International (tadašnji IFFTU). Surađivali smo i surađujemo s brojnim sindikatima, a i danas aktivno djelujemo kroz ETUCE boreći se za prava radnika u cijeloj Europskoj uniji.
U osvit demokracije u Hrvatskoj, nismo se libili hrabro zastupati promjene; neki članovi su sudjelovali u ratu, neki pisali pisma tražeći novac i podršku izvana, neki javno progovarali o položaju Hrvatske, a naši predstavnici bili su i u konvoju Libertas te na Maslenici. Sindikat je bio tu i za donacije, kada je trebalo.
2. studenog 1991.
Vilim Ribić je kao jedini predstavnik iz Hrvatske govorio na Generalnoj konferenciji UNESCO-a u Parizu o razaranju obrazovanja, kulture i užasima rata. Budući da Hrvatska tada nije bila međunarodno priznata, ministru prosvjete Vlatku Pavletiću dolazak nije bio odobren.
Nakon međunarodnog priznanja Hrvatske sindikati jačaju i otvaraju pitanje plaća i prava. Ubrzo dolazi do prvog socijalnog spora s Vladom, prijetnji štrajkom i sastanka sindikata s predsjednikom Tuđmanom. Kraj 1991. i početak 1992. obilježila je iznimno visoka inflacija te smo zajedno s drugim sindikatima i pod prijetnjom štrajkom Vladu natjerali na potpisivanje prvog kolektivni ugovor u javnom sektoru, tzv. Općeg kolektivnog ugovora čime je uspostavljen koordiniran i centraliziran sustav kolektivnog pregovaranja u RH.
Uvijek smo znali da samo ujedinjeni možemo mijenjati stvari na bolje. Na našu inicijativu osnovana je Matica hrvatskih sindikata, koja je tri desetljeća bila važan sugovornik u socijalnom dijalogu. Nakon promjene vodstva i odmaka od temeljnih vrijednosti, Sindikat ju je 2024. napustio.
Godinu 1993. obilježili su intenzivni pregovori o plaćama, štrajk i prosvjedne aktivnosti te snažan sindikalni pritisak na Vladu.
Ispika ratom koristi se i za odsutnost polemične riječi, međusobne tolerancije nedostanute otvorenosti medija, a olaka navada tjeralica protiv „unutarnjih neprijatelja‟ postala je sastavnim čimbenikom javnih monopola.
Sustavno kontroliranje najutjecajnijih medija, a osobito HTV-a, uskraćivanje informacija i tendenciozna tumačenja u službi samo jedne političke opcije, vidimo kao ozbiljnu zapreku demokratizaciji i kao uskratu temeljnog ljudskog prava na slobodu informiranja.
Demokratske procese smo razvijali i u svojim redovima. 1994. godine smo uspostavili Sabor Sindikata. Sabor je izabrao novo rukovodstvo Sindikata, usvojio tri izvještaja i četiri rezolucije i postavio smjernice daljnjem djelovanju.
Zbog ponižavajuće niskih plaća te sustavnog podcjenjivanja znanosti i obrazovanja, zahtijevali smo veća sredstva za znanost, rast plaća i pregovore o cijeni rada te postavljali temelje daljnje sindikalne borbe.
Poludnevnim štrajkom upozorenja na zagrebačkim sveučilištima i prosvjedom, usprotivili smo se prijedlogu proračuna za 1997. Nakon skupa prosvjednici su krenuli prema Saboru, no policija ih je zaustavila kod Kamenitih vrata. Predstavnike je ipak primio predsjednik Sabora dr. Vlatko Pavletić.
Prosinac 1996.
Prosvjed sindikata koji je održan nakon odbijanja Vladine ponude o modelu povećanja plaća imao je snažnu podršku akademske zajednice, uključujući govore akademika Ivana Supeka i Ive Šlausa.
Trud i aktivnost su se isplatile te smo 11. prosinca 1996. potpisali Sporazum s Vladom koji je definirao politiku plaća i snažan rast plaća u nadolazećim godinama.
Temeljem Sporazuma iz 1996., upornost i sindikalna aktivnost potkraj 1997. dovode do potpisa novog Sporazum koji rezultira rekordnim povećanjem plaća u 1998. od 25 posto. Nastavkom pritiska na Vladu u toj je godini izboren dodatan rast plaća od 17 posto te su po prvi puta ugovoreni dar za djecu, božićnica, jubilarna nagrada i druga materijalna prava. Kruna naših sindikalnih napora bio je Kolektivni ugovor koji regulira sva ova prava potpisan krajem 1998. godine
Njime su uređene norme, regulirana brojna materijalna i nematerijalna prava te uveden dodatak od 8 i 15 posto za sva znanstvena i nastavna radna mjesta. Tragom tog uspjeha, dodatak za magisterij i doktorat 2003. je proširen na sve zaposlene u javnim i državnim službama.
Sportske igre Sindikata započele su 1999. godine u Zatonu kod Zadra s oko 150 sudionika iz dvadesetak podružnica, a danas, nakon jubilarnih 25 održanih igara, okupljaju oko 700 sudionika. Uz prijelazni pehar, poznate su i po priznanju za fair play te neizostavnoj tomboli.
Rješavanje stambenog pitanja rano nam je postalo jedna od ključnih tema. Inspirirani Diogenom, mladi znanstvenici s fenjerima su krenuli u prosvjednu šetnju, a u tuljke za diplome zamotali su 56 pitanja o položaju znanosti i obrazovanja. Dio zahtjeva je prihvaćen, a kasnije je pokrenut i model financiranja stambenih kredita za mlade znanstvenike.
Potpisan novi Temeljni kolektivni ugovor koji je spriječio pad plaća i bitno zaostajanje javnih službi za privredom
S Gradskom organizacijom SDP-a dogovoren najam stanova za znanstvenike po zaštićenoj najamnini
Nezadovojni potezima Vlade premijera Račana i ukidanjem koeficijenata na Trgu bana Jelačića okupilo se 10 tisuća ljudi na prvom zajedničkom prosvjedu javnih službi u Hrvatskoj, pod nazivom „Tražimo odgovornost“
Regres uveden u Temeljni kolektivni ugovor za javne službe.
S Vladom i poslodavcima potpisano Partnerstvo za razvoj – jedini takav dokument do danas. Predviđao je povećanje izdvajanja za obrazovanje i znanost, modernizaciju sveučilišta i stvaranje pretpostavki za doprinos solidarnosti. Zbog izostanka političke volje, većina stvari ostala je neriješena do danas.
Propala prva reforma sustava i integracije sveučilišta te je smijenjen ministar Kraljević koji se za nju zalagao. Neuspjeh je kasnije doživio i ministar Fuchs 2011. što je zacementiralo fragmentiranost sveučilišta.
Prilikom svake intervencije u Zakon javljali su se pritisci da se asistentima ukine radni odnos i pretvori ih se u stipendiste. Sindikat je od 1990-ih do danas tri puta takve ideje zaustavio.
Potpisan 2. Kolektivni ugovor za znanosti i visoko obrazovanje
Zakonom o radu Vlada je riješila pitanje član-nečlan i ispravila nepravdu prema svim članovima koji participiraju u radu sindikata
Plaće u privredi počinju rasti dvoznamenkastim brojkama, cijena rada javnih službenika pada, a obrazovanje i znanost postaju sve lošije financirani
Štrajk na Dan učitelja i prosvjed sindikata obrazovanja na Markovom trgu pod motom Zapostavljena znanost i prosvjeta - nepokrenuta Hrvatska
Organizirana prosvjedna povorka do Trga svetog. Umjesto 4,4-postotnog izdvajanja iz proračuna, sindikati su tražili 6,5-postotno izdvajanje iz proračuna kao i uklanjanje 12-postotnog zaostajanja osnovice njihovih
Plaće u privredi i dalje bježe, a nezadovoljstvo u obrazovanju sve je veće
Štrajk pod motom ‘Za Hrvatsku znanja’ otvorile su srednje, a idući dan priključile su im se i osnovne škole. Trećeg dana, štrajk je pokrenut i u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.
Tijekom štrajka, sindikate su na sastanak pozvali Stjepan Mesić, Ivo Sanader, Jadranka Kosor kao potpredsjednica i Dragan Primorac kao ministar prosvjete. Tražili su sindikate da odustanu od štrajka zbog krize s Branimirom Glavašem.
Štrajk je rezultirao uspjehom Vertikale - Sporazumom o osnovici i rastu iste za 6 posto u iduće tri godine.
Sindikati su uvjetovali potpis i dodatnim povećanjem samo za prosvjetu pa su naposljetku ostvarili i pravo na prosvjetni dodatak koji je plaće svima u sustavu obrazovanja i znanosti dodatno povećao za 13,72 posto.
Nakon sindikalnih uspjeha u 2006. pred parlamentarne izbore održan je Sabor Vertikale obrazovanja koji je okupio cca 2.000 povjerenika tri obrazovna Sindikata i predstavnike svih relevantnih parlamentarnih stranaka
Održan je veliki prosvjedni skup sindikalnih središnjica u Zagrebu - Zajedno za veće plaće. Na krilima solidarnosti i trendova europskih sindikata tražila se bolja pozicija za sve zaposlene u zemlji
Krajem godine u SAD-u započinje financijska kriza, a premijer Sanader saziva sindikate te uz danas legendarnu izreku „U banani smo“ sindikalne čelnike pokušava uvjeriti da rast osnovice od 6 posto izboren 2006. štrajkom nije moguć. Taj događaj predstavlja početak ekonomske i društvene agonije koja će trajati punih 6 godina i u kojima će Sindikat zbog svojeg jasnog i principijelnog djelovanja često biti u konfliktu s Vladom zbog pogrešnih politika i odluka iste, a ponekad i s drugim sindikatima koji nisu shvaćali okolnosti u kojima rade.
Vlada počinje s politikom rezanja javne potrošnje – plaće su bile prve na udaru. U ožujku 2009. Vlada krši kolektivi ugovor i smanjuje osnovicu za 6 posto. Sindikati su odgovorili štrajkom
Štrajk je zakazan dan prije održavanja lokalnih izbora. Premijer Sanader žurno je sazvao sindikate te su dugotrajni pregovori koji su trajali 27 sati rezultirali Dodatkom Sporazumu o plaćama kojim je dogovoreno kada se osnovica ponovno povećava te je uspostavljen mehanizam usklađivanja plaća koji će se kasnije, 2011. dodatno razraditi i očuvati osnovicu sve do 2015. godine. Tragom ovih napora sindikata osnovica više nije smanjivanja, a stvorena je i osnova za masovno podizanje tužbi kada 2016. Vlada nije ispoštovala svoje obveze. Sindikat je za članove podigao 4.300 tužbi te su sve dobivene u korist radnika.
U srpnju 2010. godina sindikati su proveli prvu veliku referendumsku inicijativu i prikupili 717.000 potpisa protiv izmjena Zakona o radu. Nažalost, Vlada i Ustavni sud izigrali su referendum Sindikat je te godine proslavio 20 godina svojeg djelovanja na kojem se okupio cijeli državni vrh
Više od deset tisuća zaposlenih iz obrazovanja i zdravstva prosvjedovalo je u Zagrebu protiv politike štednje koja se prelamala preko leđa javnih službi. Crveno-bijelo-plava povorka od Trga Francuske Republike do Trga bana Jelačića poslala je snažnu poruku otpora smanjenju cijene rada, rezovima i urušavanju socijalne države.
Dio prosvjednika izdvojio se prema Markovu trgu, gdje su ministrima i Vladi poručili da teret krize ne mogu snositi isključivo građani i zaposlenici javnih službi.
U jeku dugotrajne recesije i politike rezanja javne potrošnje, sindikati su upozoravali da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. Tražili smo gospodarsku politiku koja će se temeljiti na razvoju, investicijama, radu i znanju, a ne na rezovima i smanjenju prava zaposlenih.
Inicijativom Ne damo naše autoceste! zaustavljena je privatizacija autocesta. U kampanji sindikata i civilnog društva u kojoj je sudjelovao i naš Sindikat, u listopadu 2014. u samo dva tjedna prikupljeno je više od 530.000 potpisa za referendum, čime je pokazano jedinstvo, a Vladi poslana jasna poruka građana te zaustavljen njihov štetan plan.
Nakon što je 2008. godine, u vrijeme ekonomske krize, kupio zemljište, a gradnju započeo 2011. godine, Sindikat znanosti uselio je početkom 2014. godine u vlastiti sindikalni dom.
Vlasništvo nad nekretninom Sindikatu je omogućilo financijsku stabilnost, izvor dodatnih prihoda i mogućnost kadrovskog širenja, ali je postalo i trn u oku mnogima te česta tema medijskih napada na Sindikat i njegova tadašnjeg čelnika Vilima Ribića.
1. svibnja 2014. sudjelovali smo u zajedničkom prosvjedu četiri sindikalne središnjice pod motom 8 + 8 + 8, kako bi ukazali na pogubne promjene radnog zakonodavstva kojima se ruši čak i osmosatno radno vrijeme, ono isto za koje su se radnici diljem svijeta borili i prolijevali krv.
Prije polaska prosvjedne povorke prema Maksimiru, fotograf Šime Strikoman snimio je milenijsku fotografiju sudionika koji su svojim tijelima oblikovali tri osmice u bojama hrvatske trobojnice. Bila je to direktna reakcija na izjavu tadašnjeg ministra rada Miranda Mrsića da su tri osmice mrtve.
10-minutnom šutnjom pred Ustavnim sudom ukazali smo na sporost pravnog sustava u rješavanju zahtjeva za ocjenom ustavnosti upućenih od strane sindikata, a koji se tiču radničkih pitanja. Okupljeni sindikalci su nosili majice s natpisom ODGOĐENA PRAVDA = USKRAĆENA PRAVDA, koje su dijelili okupljenim građanima.
SDP-ova Vlada je 2014. godine planirala 26.500 najslabije plaćenih radnika u javnim i državnim službama prepustiti privatnim poduzetnicima. Smatrajući da provođenje outsourcinga u javnom i državnom sektoru predstavlja veliki problem koji će imati dalekosežne štetne posljedice po radnike, radna mjesta i kvalitetu pružanja usluga u navedenim sektorima 17 udruženih sindikata javnih i državnih službi pokrenulo je prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma protiv outsourcinga.
U dva tjedna, od 5 do 19. lipnja, sindikati su prikupili 612.017 važećih potpisa. Referendum na kraju nije održan i Vlada je odustala od planova.
Sindikat znanosti bio je među rijetkima koji su godinama sustavno upozoravali na štetnost mjera štednje kao odgovora na ekonomsku krizu.
Kako bi tu raspravu približio široj javnosti, Sindikat je 2015. preveo i objavio knjigu „Politika rezanja potrošnje – povijest jedne opasne ideje“ škotskog autora Marka Blytha, koju je Financial Times proglasio knjigom godine.
 1.png)
Sindikat znanosti sudjelovao je u još jednoj velikoj zajedničkoj borbi i organizaciji prosvjeda podrške Cjelovitoj kurikularnoj reformi pod nazivom „Hrvatska može bolje“. Nakon najava zaustavljanja reforme na kojoj je radilo više od 450 stručnjaka, učitelja i nastavnika, uslijedila je snažna reakcija javnosti, deseci tisuća građana okupili su se 1. lipnja 2016. na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, tražeći nastavak reforme obrazovanja i zaštitu škole od političkih pritisaka.
Sindikat znanosti je 2017. pokrenuo vlastiti neovisni portal Ideje.hr i otvorio novi prostor za argumentiranu i racionalnu javnu raspravu. Pod uredništvom Željka Ivankovića portal je okupio velik broj znanstvenika, intelektualaca i autora različitih profila te postao mjesto rasprava, predavanja, promocija knjiga i razgovora o društvu, ekonomiji, politici, kulturi, obrazovanju i znanosti.
Sindikat znanosti aktivno je sudjelovao u obrani zaposlenika i studenata Hrvatskih studija tijekom sukoba vezanog uz promjenu njihova statusa i ukidanja pojedinih studijskih programa. Nakon višemjesečnih upozorenja na moguće nezakonitosti i političke pritiske, zaposlenici su uz podršku sindikalne podružnice pokrenuli štrajk, dok su studenti blokirali nastavu. Sveučilište u Zagrebu zatražilo je sudsku zabranu štrajka, a Sindikat je i godinama kasnije nastavio upozoravati na nepravilnosti i pritiske kojima su zaposlenici bili izloženi.
Nakon pet godina pregovora i čak pet ministara s kojima smo pregovarali, krajem 2018. potpisan je novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje. Njime su uređena specifična prava zaposlenika u susta vu te dogovoren novi sustav normiranja znanstvenog i nastavnog rada.
Sindikalne središnjice pokrenule su referendumsku inicijativu „67 je previše“ protiv podizanja dobne granice za odlazak u mirovinu. U samo dva tjedna prikupljeno je gotovo 750 tisuća potpisa građana, a nakon provjere potpisa Vlada je odustala od reforme i prihvatila zahtjeve inicijative. Bila je to jedna od najvećih sindikalnih pobjeda referendumskim putem u modernoj Hrvatskoj.
Najdulji štrajk u obrazovanju do danas trajao je od listopada do prosinca 2019. i ukupno 36 dana. Po prvi put organiziran je cirkularno: svakoga dana štrajkalo je nekoliko županija, da bi kasnije prerastao u opći štrajk.
Tijekom štrajka održana su i dva velika prosvjeda, uključujući skup „6.11. za 6,11“ na Markovu trgu te prosvjed „Hrvatska mora bolje“ na Trgu bana Josipa Jelačića, na kojem se okupilo oko 20 tisuća ljudi. Štrajk je završen sporazumom s Vladom kojim je izboren rast osnovice od 6 %, dodatno povećanje za nenastavno osoblje te rast božićnice i regresa.
Nakon odlaska Vilima Ribića u mirovinu, Sindikat je izabrao novo vodstvo predvođeno Tvrtkom Smitalom, Predragom Markovićem i Matijom Kroflinom, koji je početkom 2023. preuzeo dužnost glavnog tajnika.
Sindikat je pokrenuo kampanju #mladiuznanosti kako bi upozorio na niska primanja i nesigurnost radnih mjesta mladih istraživača. Vrhunac kampanje bio je prosvjed na Institutu Ruđer Bošković kojim je javnosti skrenuta pozornost na položaj asistenata i viših asistenata.
Godinu je obilježila borba protiv nepravednog sustava koeficijenata. Tisuće zaposlenika u obrazovanju i znanosti okupile su se na Markovu trgu tražeći ispravljanje nepravdi i dostojno vrednovanje rada te krajem godine na Adventskom prosvjedu.
Na Adventskom prosvjedu prvi puta sindikatu Preporod i nama u aktivnostima vezanima uz koeficijente priključuje se i Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.
Nepravedni sustav koeficijenata i izostanak socijalnog dijaloga digli su obrazovne radnike na noge i doveli do štrajka upozorenja, zatim cirkularnih štrajkova, a onda i prosvjeda pod geslom „Ne damo se gaziti“.
Prosvjednom inicijativom „Sindikalno proljeće“ u kojoj su uz tri obrazovna sindikata sudjelovali i drugi sindikati javnih i državnih službi tražili smo obnovu socijalnog dijaloga i rješavanje problema zaposlenih u javnim službama.
Sa sindikatom Preporod započeli smo program edukacija sindikalnih povjerenika po regijama. Održana je konferencija o 36 godina samostalne Hrvatske s osvrtom na znanost, demokraciju i budućnost.
